|
|
Žepče : Na današnji dan prije 15 godina
|
| Piše Zepcaci-Net objavljeno 24.06.2008 17:06:05 (2351 čitanja) |
24. juna 1993., na današnji dan prije 15 godina, počeo je sukob Armije BiH i HVO u Žepču. 319. brigada koja je bila u gradu uskoro se našla u okruženju dok su druge brigade Armije BiH zauzele uzvisine oko grada. Nakon šest dana borbi za Žepče, te nakon sto je HVO "posudio" nekoliko tenkova od VRS, 30. juna Galib Dervišić pristaje na predaju 305. i 319. brigade.
Da podsjetimo!
Osumnjičeni za ratne zločine nad bošnjačkim i srpskim stanovništvom Žepča su podijeljeni u dvije grupe. U prvoj grupi su osumnjičeni naredbodavci, a u drugoj osumnjičeni izvršioci.
Perica Jukić, predsjednik Ratnog predsjedništva Žepča i predsjednik Skupštine HR HB, Ivo Lozančić, zapovjednik 111. XP brigade HVO-a, Niko Jozinović, dozapovjednik 111. XP brigade HVO-a, Drago Dragičević, zapovjednik Saznajne službe Stožera HVO-a Žepče, i Božidar Tomić, glavni operativac HVO policije u Žepču, terete se kao osumnjičeni naredbodavci. Osnovano se sumnja, tvrdi Kantonalno tužilaštvo u Zenici pozivajući se na saglasnost haškog tužilaštva, da su ova petorica osumnjičenih kršila pravila Ženevskih konvencija "od aprila 1992. do početka 1994. u namjeri da etnički očiste područje općine Žepče od srpsko-pravoslavnog i bošnjačko-muslimanskog stanovništva, te da prisvoje ili unište njihovu imovinu i onemoguće njihov opstanak na području Žepča". Tvrdi se da su osumnjičeni, pri takvom postupanju sa srpskim i bošnjačkim stanovništvom, imali kao politički cilj pripajanje "područja ove općine tzv. Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni". Sa takvim ciljem, oni su "formirali i ustrojili vojne i policijske oružane snage HVO-a Žepče, donijeli odluke i formirali logore za nehrvatsko stanovništvo u zgradama osnovnih škola 'Rade Kondić' u Žepču, i selima Perković i Ljubatovići, hangarima 'Nove trgovine' i 'Silosu' u Žepču, te donosili odluke, naredbe i zapovijedi i komandovali njihovim realizacijama".
Osumnjičeni Luka Babić, Mirko Jakovljević, Esad Čolaku zvani "Albanac", Ivo Mrkonjić, Anto Jozić, Viktor Markanović, Slavko Spajić, Alojz Vrbić, Marinko Martić i Marinko Jakovljević terete se da su "naređivali i neposredno komandovali, kao i učestvovali u vojnim i policijskim operacijama HVO-a s ciljem etničkog čišćenja Žepča od srpskog i bošnjačkog stanovništva".
Perica Jukić i Ivo Lozančić se terete da su kao najviši politički i vojni zvaničnici u septembru 1992. dogovorili i naredili napad jedinica HVO-a na srpsko selo Želeću, a potom u junu 1993. godine "opći napad svih vojnih i policijskih formacija HVO-a svim sredstvima na sva naselja i objekte sa bošnjačkim stanovništvom". Perica Jukić se tereti da je kao predsjednik općine Žepče imao vojnu i političku moć, ali i da je "lično naredio zapovjedniku i pripadniku manje oružane formacije HVO-a Nikoli Garačiću alias Slavko Pintarić iz Slavonskog Broda da pobije 13 Bošnjaka, što je ovaj i izvršio".
Za Ivu Lozančića tužioci tvrde da je "krajem septembra 1992. godine naredio Bosiljku Mijatoviću, zapovjedniku dijela HVO-a u čijem sastavu je bila i specijalna jedinica 'Albančevi anđeli', da izvrše napad na selo Želeća, u kome je živjelo srpsko civilno stanovništvo. U ovom napadu HVO-a ubijena su najmanje 42 civila, među kojima i Budo Ubiparipović, dr. Đorđe Zlatković, Novica Blagojević i drugi. Zapaljeno je i oštećeno više kuća i objekata, preostalo srpsko stanovništvo protjerano, a preostala imovina opljačkana i prisvojena od strane pripadnika i jedinica HVO-a. Srbi su činili oko 10 posto stanovništva Žepča - prije rata je u ovoj općini živjelo 2.289 Srba, a prema procjeni iz decembra 1998, preostalo je samo 17 Srba u cijelom Žepču. Srpski i jugoslavenski istraživači ratnih zločina su uporno tvrdili da su počinjeni brojni ratni zločini nad srpskim stanovništvom u dolini rijeke Bosne, na području općina Žepče i Zavidovići, ali je ovo prvi slučaj da se pred lokalnim sudovima u Federaciji BiH procesuira masovni ratni zločin protiv srpskog civilnog stanovništva. To je, vjerovatno, i prvi put put da se pred jednim sudom Federacije BiH istražuje "etničko čišćenje srpskog stanovništva".
Logori i živi štitovi
Lozančić je osumnjičen i zbog progona bošnjačkog stanovništva: Kantonalno tužilaštvo u Zenici tvrdi da je "u junu 1993. naredio svim vojnim i policijskim formacijama HVO-a sa područja Žepča opći napad svim borbenim sredstvima na sva naselja i objekte sa bošnjačkim stanovništvom". Dio bošnjačkog stanovništva je protjeran, a dio zatvoren u logore. U logorima je izdvajano stanovništvo sposobno za teže radove i korišteno kao taoci i kao "živi štit" u borbi sa Armijom BiH. "Izvršavajući takve naredbe, HVO je od 24. juna do kraja jula 1993. pobio oko 160 Bošnjaka, oba spola i svih uzrasta. (U logorima je pobijeno najmanje 50 lica, a u koncentracionim logorima u gradu Žepče poznato je najmanje 17 slučajeva.) U logorima je bilo zatvoreno više od 4.500 lica. Sa područja koja je zauzeo HVO protjerano je više od 9.000 pripadnika bošnjačke nacionalnosti. Iz logora u Žepču u logore u Hercegovini (Mostar, Ljubuški, Čapljina i drugi) HVO je silom odveo na prisilan rad više od 420 Bošnjaka, od kojih se na desetine nikad nije vratilo, a najmanje sedam je ubijeno. Na stotine logoraša je u ovim logorima zadobilo teške tjelesne povrede od zlostavljanja (udaranjem puškama, palicama, drvenim i drugim predmetima, nogama i na druge načine) i podvrgnuto teškim fizičkim i psihičkim zlostavljanjima. Na desetine Bošnjakinja, uključujući i maloljetne, silovano je od strane pripadnika HVO-a.
Uništene su ili oštećene četiri džamije. Na području koje je zauzeo HVO, od Bošnjaka su prisvojene stotine motornih vozila i pokretna imovina čija se vrijednost mjeri milionima njemačkih maraka".
Lozančić je osumnjičen da je po njegovoj zapovijedi HVO postavio punktove na svim prilazima gradu Žepču i većim naseljima, na kojima je oduzimana imovina od bošnjačkog stanovništva i vršena naplata takse, poreza i carina, suprotno zakonskim propisima. Kantonalno tužilaštvo u Zenici sumnjiči u Zahtjevu za sprovođenje istrage Lozančića da je dogovorio i potom naredio da bojovnici pod komandom Mirka Jakovljevića dio opljačkane imovine Bošnjaka predaju njemu: "Bojovnici HVO-a su Ivi Lozančiću kući dovukli i predali mašine i drugu opremu u vrijednosti najmanje 50 hiljada KM, iz jedne stolarske radnje Bošnjaka u Žepču".
Kantonalno tužilaštvo sumnjiči Pericu Jukića i Ivu Lozančića da su počinili ratne zločine protiv civilnog stanovništva, ratne zločine protiv ranjenika i bolesnika i ratne zločine protiv ratnih zarobljenika. Za ova krivična djela osumnjičen je i Niko Jozinović, dozapovjednik 111. XP brigade. Za njega se tvrdi i da je "lično uputio pismenu prijetnju komandantu Armije BiH da će artiljerijski sravniti Mjesnu zajednicu Preko u Žepču. Uz artiljerijsko djelovanje i zastrašivanje, prisilio je bošnjačko stanovništvo ove mjesne zajednice da se iseli i djelomično preseli u Begov Han, te na područja drugih općina i u inostranstvo".
Ratni zapovjednik Saznajne službe Stožera HVO u Žepču Drago Dragičević osumnjičen je za teror HVO policije nad građanima nehrvatske nacionalnosti. Osnovano se sumnja da je Dragičević izdavao naređenja za privođenje, surovo ispitivanje, protivzakonito pritvaranje i ubistva građana nehrvatske nacionalnosti. Tvrdi se da su, po njegovom naređenju, pripadnici HVO policije tačno neutvrđenog dana 1992. godine ubili četiri civila srpske nacionalnosti, među kojima i ranijeg direktora Doma zdravlja Žepče. "Za upravnike koncentracionih logora na području općine Žepče, Dragičević je u junu 1993. postavio Luku Babića, Mirka Jakovljevića i druge, te rasporedio pripadnike HVO-a kao čuvare u ovim logorima". Za Dragičevića se tvrdi da je naređivao čuvarima logora u Žepču i preko njih provodio ubojstva logoraša, njihovo držanje u nepodnošljivim uslovima i svakodnevna premlaćivanja i druge vidove fizičkog i psihičkog zlostavljanja. Logoraši su odvođeni na prisilan rad i u "živi štit", a žene na silovanje.
Dragičević se tereti da je "lično naredio, krajem juna 1993. godine, da policijski organi liše slobode cjelokupno civilno stanovništvo Novog Šehera i lokolnih sela i zatvore ga u tunel magistralnog puta M-17 (Doboj - Zenica - Sarajevo) kod Žepča. U ovaj sabirni logor za bošnjačko stanovništvo zatvoreno je više od 1.500 civila bošnjačke nacionalnosti. Pri sprovođenju stanovništva u ovaj tunel, Dragičević je izdao naredbu da HVO puca po koloni civila. Pripadnici HVO-a su tada ubili i ranili više civila. Potom je naredio da se civili iz tunela sprovedu i zatvore u koncentracione logore u Žepču, što je takođe izvršeno". Dragičević se tereti i da je "pod njegovim neposrednim rukovođenjem i nadzorom, početkom augusta 1993. godine, najmanje 429 logoraša iz logora u Žepču deportovano u logore u Hercegovini. Desetine se nikad nisu vratile, a pouzdano se zna da je najmanje 7 logoraša iz ove grupe ubijeno". Dragičević se, osim za krivična djela koja se pripisuju Jukiću i Lozančiću, tereti i za surovo postupanje s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima.
Policijski teror
Za policijski teror HVO-a u Žepču osumnjičen je i Božidar Tomić, glavni operativac tamošnje policije HVO-a. Tomić se naročito tereti "da je naređivao i provodio dugotrajna i iscrpljuća ispitivanja, uz torturu, uglednih Bošnjaka zatvorenih u koncentracionim logorima Žepča, krajem juna, u julu i augustu 1993. godine, kao i pripadnika Armije BiH koji su se predali HVO-u nakon što je komandant Armije BiH na području Žepča potpisao predaju ove vojne formacije. U toku svirepog ispitivanja, u logorima HVO-a i na području Žepča ubijeni su Šahbaz Agić, Semiz Avdić, Mustafa Fejzić, Avdo Šačić, imam Nedžib Zgrčo i drugi, te zarobljeni pripadnici Armije BiH Harun Beridan, Mujo Čaušević, Jasmin Mušić, Ahmet Murtić i drugi. Tjelesne povrede i duševne patnje nanesene su Bećiru Odobašiću, Mirsadu Kujadinoviću, Besimu Ismičiću, Omeru Mehiću, Jasminu Malićbegoviću, Šaćiru Prijiću i drugima". Tomić se sumnjiči i da je "lično naredio dugotrajna ispitivanja, uz fizičku i psihičku torturu, a potom i ubistvo zarobljenika braće Edina i Ediba Fejzića". Za ova ubistva se tereti pripadnik HVO-a Anto Pravdić. Navode se i imena Bošnjakinja čije je višestruko ispitivanje i silovanje naredio Tomić.
Preostalih deset osumnjičenih tereti se da su bili neposredni naredbodavci i izvršioci zločina nad srpskim i bošnjačkim stanovništvom na području Žepča. Tako se Luka Babić, zapovjednik vojne policije 111. XP brigade HVO-a u Žepču tereti da je lično naređivao teror, ubistva i silovanja u logorima, čije su žrtve poimenično navedene. Babić je "neposredno komandovao manjom oružanom formacijom HVO, i u njenon sastavu učestvovao krajem juna 1993. u ubojstvu devet civila koji su se krili u zgradi Željezničke stanice u Žepču".
Sada se za svako konkretno zlodjelo navodi ime zločinca i žrtve: za Mirka Jakovljevića, pripadnika HVO-a i zapovjednika bojne "Andrija Tadić", navodi se da je "učestvovao u premlaćivanju i zlostavljanju zatočenika u logorima 'Silos', 'Nova trgovina' i zgradi Osnovne škole 'Rade Kondić'". Žrtve ovog zlostavljanja su, između ostalih, bili Velid Čaušević, Muhamed Medžanić, Enes Kamarić, ubijeni Nedžib Zgrčo... Mirko Jakovljević se, uz ostale ratne zločine, tereti i zbog silovanja.
Esad Čorlaku zvani "Albanac" osumnjičen je kao pripadnik HVO-a i kao zapovjednik specijalne jedinice zvane "Albančevi anđeli" zbog napada na civilno naselje i srpsko stanovništvo u selu Želeća. Za Čorlaka se tvrdi da je "ubio civila srpske nacionalnosti Novicu Blagojevića, potom odsjekao njegovu glavu i odnio je u Žepče, gdje ju je javno pokazivao". Navode se i njegova zlodjela tokom napada na naselja i objekte u kojima su boravili civili bošnjačke nacionalnosti. Čorlak se tereti i za pljačke, zlostavljanja logoraša, silovanja...
Ivo Mrkonjić, pripadnik HVO-a i Saznajno--izvještajne službe HVO Žepče, osumnjičen je, uz ostale zločine, i za premlaćivanje do smrti imama Nedžiba Zgrče: "Tačno neutvrđenog dana, u ljeto 1993. godine, toliko je tukao imama Nedžiba Zgrču da mu je nanio teške tjelesne povrede od kojih je Zgrčo izgubio svijest. Dok je ležao onesviješćen, Mrkonjić mu je skočio na glavu, pri čemu je nogama na kojima su bile tvrde vojničke čizme polomio lobanju, izazvao obilno krvarenje i povrede mozga, i time smrt Nedžiba Zgrče."
Arhiva BH DANI |
|
Komenatri su vlasništvo komentatora. Mi nismo odgovorni za njihov sadržaj.
| Autor
| Tema
|
| Gost |
Objavljeno: 12.01.2010 16:01 Obnovljeno: 12.01.2010 16:01 |
| |
 Re: Na današnji dan prije 15 godina Eto nek si im rekao
|
|
|
| Gost |
Objavljeno: 17.12.2009 14:12 Obnovljeno: 17.12.2009 14:12 |
| |
Re: Na današnji dan prije 15 godina Druze, malo si pobrko/la loncice, ovo je ZEPCE.BA , a ne mostar.ba ...
|
|
|
| Gost |
Objavljeno: 16.12.2009 11:12 Obnovljeno: 16.12.2009 11:12 |
| |
Re: Na današnji dan prije 15 godina SDK logor u Mostaru
SDK je bilo ime koncetracijskog logora u gradu Mostaru.
Period napada 1993 godine Armije BiH na HVO u kojem je vremenu otvarala i logore smrti za Hrvate
Sadržaj
[sakrij]
* 1 Opis logora i njegove strukture
* 2 Opis nekih nehumanih radnji ovog logora
* 3 Ponašanje zatočenika nakon rata i boravka u SDK
* 4 Izvori
Opis logora i njegove strukture
Ovaj logor je napravljen pred sami sukob bošnjačkih snaga sa HVO-om 1993 godine. Nalazio se točno u bivšem SDK trezoru u kojem se čuvao novac, preko puta poznate robne kuce Razvitak u istočnom dijelu Mostara. Ovaj logor prednjači nad drugima a razlog je nekažnjavanje ljudi koji su počinili zločine u ovom logoru nad hrvatskim stanovništvom. Visoki zapovijednici bošnjačkih snaga su odobravali osobno pred zatočenicima nehumane radnje i to navodno radi priznavanja podataka o crtama obrane,vojsci i tehnologiji te ljudstvu.
Opis nekih nehumanih radnji ovog logora
Da su Hrvati bili zarobljeni i stradali u logoru u istočnom dijelu Mostara 6. svibnja 1993. godine od strane Bošnjaka, još puno prije nego je sukob i počeo dokazuje sam ovaj logor SDK u Mostaru.
* Hrvati su u više navrata pretučeni pred muslimanskim vojnicima koji su ih zarobili gdje su zadobili povrede glave i leđa od udaraca kundacima pušaka. U zarobljenički zatvor su ih dovodili u nekoliko navrata u polusvjesnom stanju.
* Nakon nekoliko dana boravka u zarobljeništvu zatočenici su bili izvedeni i isprebijani batinama od strane žena gdje su se iživljavali nad istima. Tom prilikom ako bi se koji usprotivio zadobio bi i kundak od prisutnog stražara ili zapovijednika stražara Slobodana Marića, te mu nebi bila pružena adekvatna pomoć nego bidrugi zatočenik pomogao u zatvoru da se zaustavi krvarenje i druge povrede.
* Tjeran da vrši teške poslove čišćenje ,kopanje grobova,služen kao živi štiti prema crtama HVO-a, psihički slomljavan i tjeran na moljenje za život i prijetnjama ubistvom te bezbroj nehumanih radnjih koje su ne dozvoljene Ženevskom konvencijom.
* U više navrata bi padali u nesvjest a razlog je što su im vadili krv u većim količinama od dozvoljenih,te su u isto vrijeme odvođeni na prisilne radove.
* Ostali zatočeni koji nisu uspijeli otići na razmijenu ili su dovedeni nakon prve razmjene su se susreli navećim ljudskim strahotama. Svjedok A.K. kaže da je najčešće bio na borbenoj liniji zadužen za prikupljanje i nošenje ranjenika i tako izloženi pogibelji. Premlaćivanje i inače maltretiranje bila je svakodnevna praksa. Bio je smješten u jednoj od tri podrumske prostorije zatvora, dimenzija 5x 20 m. U jednoj prostoriji bilo je smješteno oko 70 zatočenika. Svakodnevna obveza u većini slučajeva bila je odlazak na rad, najčešće na prvu borbenu crtu. U premlaćivanju zatvorenika isticao se zatvorski stražar Alija Gušić iz Tasovčića kod Čapljine i njegov posinak i drugi koji su bili stražari ovog logora.
*
Svjedok nadalje tvrdi da su im često prisilno uzimali krv. Drugi svjedok je doveden u SDK od svog do tadašnjeg prijatelja sa kojim je radio Alena Katice iz Jasenice koji je dezertirao u VP HVO i predao ga u ruke A BiH da bi opravdao sebe da nema nista sa prošlom postrojbom koja nije muslimanska iz koje je dezertirao. Zatočeniku J K (iz Uzarića, Široki Brijeg), odrezali su pola uha, a njegov suborac, sada zatočenik, ubijen je. Ovi podaci ne daju cjelovitu sliku ukupnog broj poginulih i nestalih zatočenika ovog logora, jer ih je jedan broj nestao, a nisu evidentirani. I ovdje, kako i kod većeg broja zatvora, odnosno logora ne podudara se stvarno stanje sa raznim evidencijama, posebno domaćeg i međunarnodnog Crvenog križa, te drugih humanitarnih organizacija. Padom u muslimanske ruke glavnine sjeverne kotline mostarske općine, uključiv i Carinu, Sjeverni logor i dio južne zone, od 30. lipnja 1993. godine Armija BiH ide od hotela "ERO", Šantićevom ulicom-Ričine, Bulevarom do Čekrka i Vinarije, te cestom Mostar-Nevesinje do Blagaja, Kosora, zračne luke i dalje Bunicom. Prema iskazu svjedoka M.B muslimanski vojnici, su se u zajedničkim borbenima akcijama veoma često kukavički i nekorektno ponašali prema Hrvatima kao saveznicima, odnosno suborcima. Prije svega, u obrani Mostara učestvovao je jedan njihov vod zv. "Mostari", te jedan broj njih u sastavu postrojbi HVO-a i HOS-a. U borbenim okršajima sa četnicima i JNA bezglavo su bježali ostavljajući oružje, koje su najčešće dobili od HVO-a. Svjedok je u zatvoru u IV. osnovna škola bezočno zlostavljan, čak su mu uzeli i vjenčani zlatni prsten. Gledao je kako premlaćuju zatočenika M S da su mu čak i rebra polomljena. Svakodnevno je, skupa sa ostalim zatočenicima, tjeran na rad na borbenu crtu (kopanje rovova, njihovo utvrđivanje), gladni i žedni...
Ponašanje zatočenika nakon rata i boravka u SDK
Nakon završetka rata svi zatočenici su pretrpili razne traume.
* Naješći oblici psihičkih trauma su PTSP od kojih preživjeli u mnogo slučajeva dižu ruku na sebe i završava samoubojstvom.
* U većini slučajeva preživjeli budu izritirani okolinom i državom ,jer do sada se nezna slučaj da su državne službe za pitanja branitelja samostalno pozvali ove osobe i dali objašnjenje koja prava mogu ostvariti a činjenica je da ova vrsta ljudi ne koristi nikakve medije jer se povuku u svoje izmjenjene ličnosti(postaju druge osobe).
* Osobe koje su izvršile genocide nad ovim ljudima i druge radnje često nebudu optužene od strane zakona zbog složenosti državnog uređena kao što je i BiH, dovode do promjene ponašanja preživjelih zatočenika nakon rata.
Izvori
* Bošnjački logori u gradu Mostaru SDK i ostali "Page white acrobat.png(PDF) 3,23 MB
|
|
|
| Gost |
Objavljeno: 06.12.2009 20:12 Obnovljeno: 07.12.2009 10:12 |
| |
Re: Na današnji dan prije 15 godina ove zlocine trebamo dobro zapamtiti i svojoj djeci raskazivati da znaju sta im se moze desiti ako im se budu ulizivali,kao sto to vec neki rade.
|
|
|
| Gost |
Objavljeno: 16.11.2009 18:11 Obnovljeno: 16.11.2009 18:11 |
| |
Re: Na današnji dan prije 15 godina oslobodimo hrvatske osloboditelje optužbi!
|
|
|
| Gost |
Objavljeno: 25.06.2008 11:06 Obnovljeno: 25.06.2008 11:06 |
| |
Re: Na današnji dan prije 15 godina I na sve ovo vi komentarisete glupi nick...  |
|
|
| Gost |
Objavljeno: 24.06.2008 18:06 Obnovljeno: 24.06.2008 18:06 |
| |
Re: Na današnji dan prije 15 godina PA NE MORAS BIT STAR DA BI ZNAO KO JE TITO I STA JE BIO JEDAN JE BROZ
|
|
|
| Gost |
Objavljeno: 24.06.2008 18:06 Obnovljeno: 24.06.2008 18:06 |
| |
Re: Na današnji dan prije 15 godina Dobar ti nik, obzirom da se ne sjecas ni ovog rata  |
|
|
| TITOOO |
Objavljeno: 24.06.2008 17:06 Obnovljeno: 24.06.2008 17:06 |
Napredni član  Pridružen: 19.06.2008 Mjesto: zepce Poruke: 52 |
Re: Na današnji dan prije 15 godina STRASNO!!!! HVALA BOGU PA SAM BIO MAL PA SE TOGA I PUNO I NE SJECAM ALI OVO JE GROZOTA STA JE URADENO.
|
|
|
|
|
|
|
Ostale vijesti
|
Jedan Francuz osvojio je na lotu lutrije "Euromili... |
|
Komplicirana situacija oko transfera bh. reprezent... |
|
U BiH sutra će doći do postepenog naoblačenja sa k... |
|
Osnovni sud u Banjoj Luci potvrdio je optužnicu pr... |
|
Sarajka Sanela Jenkins mogla bi do sredine augusta... |
|
Nakon kiša i poplava koje su bile zahvatile sve op... |
Trenutno su na stranici 8 korisnika je online ( 2 korisnika se nalazi u sekciji Vijesti) Članovi: 0 Gosti: 8 Više...
|
|
